Friday, September 17, 2010

SEDAM RAZLOGA ZA "REKOM" U SLOVENIJI


Dimitar Anakiev

SEDAM RAZLOGA ZA „REKOM“ U SLOVENIJI


Tekst napisan za prvu konsultacijama za osnivanje REKOM u Ljubljani 11.09.2010



Postavlja se pitanje da li i zašto REKOM1 u Sloveniji? Naravno, i zbog Izbrisanih2 tj. dvadestogodišnjeg organizovanog i sistematičnog kršenja ljudskih prava 25.671 bivših Jugoslovena u kojem je konsenzualno učestvovala celokupna slovenačka politika. Ali pre svega treba potražiti razlog za gornja pitanja: da li ona dolaze zbog toga što je:


a. Deo politike proglasio „Brisanje“ državotvornim aktom i temeljom slovenačke državnosti i možda bi se gornja pitanja o REKOM-u mogla dovesti u vezu sa tom tvrdnjom tj. pitamo se ugrožava li REKOM slovenačku državnost utvrdjivanjem činjenica o brisanju? Ili ova pitanja dolaze zato što je


b. Slovenija ušla u EU i regionalno povezivanje sa nevladinim sektorom bivših jugoslovenskih država nije potrebno tj. pravni mehanizmi EU omogućuju efikasnu zaštitu ljudskih prava u zemljama članicama (na primer nedavna odluka suda u Strasburu po pitanju 11 izbrisanih). Ili pitanja dolaze zato što je


c. Slovenija nakon skoro 20 godišnjeg organizovanog i sistematičnog maltretiranja približno 100.000 ljudi (ako zvanično priznatom broju Izbrisanih pridružimo članove porodica) tj. maltretiranja i ponižavanja više od 5% svojeg stanovništva tokom 20 godina konačno uspela da efikasno reši sve probleme nastale iz ove lokalno veoma poštovane prakse kršenja ljudskih prava.


d) sve gore napisano nije tačno


e) postoje razlozi (trivijalne prirode?) koji ovde nisu navedeni



Da bi razmatrali gornja pitanja moramo postaviti dva dodatna, ona koja skidaju veo „svete tajne“ sa fenomena „brisanja“ i pokazuju njegovo pravo lice. Prvo pitanje je koja ideologija stoji iza „brisanja“ i drugo, čemu ona služi.

Nijedan od autora vrednih tekstova i naučnih radova koji su bili napisani u Sloveniji u proteklom periodu, i koji su mi bili dostupni, ne otkriva ovu „svetu tajnu“ slovenačke nacije koja je uspela da u neverovatno dugom periodu veže nevidljivim nitima partije i pojedice, predsednike vlada, parlamenata i države sa običnim narodom—sve sa jednim ciljem: da moralno, duhovno, materijalno i fizički slomiti 25.671 lice neprave političke provenijence. Često vidjeni grafiti na ulicama raznih slovenačkih gradova „Čefurji raus“3 odraz su iste političke kulture i političkih težnji. Moramo jasno i glasno zapisati: Ideologija „brisanja“ je militantni anti-jugoslovenski šovinizam istorijski nastao u vreme pred i za vreme drugog svetskog rata kao ideologija kolaboracije sa fašizmom u ime odbrane „evropskih vrednosti“. Na ovom mestu mogu nastati dalja pitanja za one koji se bave fenomenologijom vladanja. Na primer: kako je moguće da za potrebe svoje vlasti bivši Titovi brigadiri i policajci, konvertitirani komunist, dignu iz blata zastavu fašizma koga je baš komunizam na ovim prostorima istorijski porazio? Na sličan način bilo bi moguće objasniti i kolaboraciju i fascinaciju sa idejom „brisanja“ koja je zahvatila i visoke državnike, dokazane antifašiste, pa i gurue alternativnih nenasilnih politika po svetu, koji su tekovinu brisanja čuvali kao „zenicu oka svoga“--u smislu: demokratija i sloboda neka vlada negde drugde, ovde mora da bude ovako.

Za potrebe ovog teksta nije potrebno ulaziti u šire objašnjenje fenomenologije vlasti. Medjutim, shvatimo li pravo lice „brisanja“ više nego jasno je da ideologija koja je inspirisala „brisanje“ ne može biti državotvorna ni u jednoj državi a pogotovo ne u Sloveniji, državi i narodu čiji su istorijski temelji postavljeni tokom NOB. Štaviše, poznato je da je slovenački narod tokom vladavine fašizma bio predvidjen za likvidaciju i asimilicaju i stoga prikazivanje ideologije kolaboracije „državotvornom“ znači ne samo lažnu državotvornost već i drzak pokušaj istorijskog revizionizma sa namerom poraženi fašizam i kolaborante retrogradno i lažno utkati u državni i narodni temelj (iz koga su fašističkom kolaboracijom sami sebe izbrisali).

Tek sa ovih pozicija možemo racionalno pristupiti argumentaciji postavljenih pitanja i utvrditi-vrednovati mesto REKOM-a u Sloveniji:


1. REKOM ne samo da ne ugrožava državotvornost Slovenije već putem utvrdjivanja

istine može doprineti pobijanju lažne državotvornost kreiranu radi potreba dela politike.

2. REKOM vrši kontekstualizaciju „Brisanja“ zato problem koji je zbog „preseljenja“ države u novi politički prostor (EU) postao neprepoznatljiv dobija ponovo svoje pravo lice a glavni akteri se vraćaju „na mesto zločina“ sa koga su pobegli.

3. EU i REKOM su ne samo kompatabilni već EU podržava REKOM jer karakter problema zahteva internacionalizaciju na nivou civilnog društva a civilnim društvima iz Evrope su problemi raspada Jugoslavije tudji. Zato je REKOM „prirodan“ okvir za utvrdjivanje istine.

4. Nova slovenačka vlada (Boruta Pahora i ministarke za unutrašnje poslove Katarine Kresal) je prekinula skoro dvadestogodišnju „fascinaciju zlom“ slovenačke politike u slučaju Izbrisanih (ustvari ukinula je ratno stanje). Uradjene su mnoge značajne stvari, pre svega u administrativnom smislu: na povraćaju pravnog statusa izbrisanih ljudi. Medjutim zbog dvadesetogodišnje konsenzualnosti celokupne slovenačke politike prema Izbrisanima mnogi aspekti pravde su još uvek nedostupni, Izbrisani, njihova kultura i jezik su i dalje stigmatizovani, a politički sudovi u mnogim slučajevima su ispred pravnih.

5. REKOM je nesumljivo prilika za donošenje drugačije atmosfere u razmatranju pitanja „brisanja“ jer Izbrisani ljudi, njihova kultura i jezik se skoro dvadeset godina nalaze u neprekidnom ratnom stanju, u uništavajućem ratu niskog intenziteta koji je država vodila prema njima.

6. Utvrdjivanje istine u slučaju „brisanja“ je možda šansa da Izbrisani dobiju status žrtve a krivci pošalju na sud. Ne treba zaborovati da su „izbrisani“ prve šrtve državne politike etničkog čišćeja na Balkanu devedesetih, preteča i uvod kasnijih krvavih dogadjanja širom bivše države.

7. Utvrdjivanjem istine u slučaju Izbrisanih REKOM možda može po prvi put da otvori novu temu pitanjem o genocidu nad nacijom Jugoslovena4, koja je na popisu iz 1988 stajala uz rame mnogim drugim nacijama, ali samo Jugoslovene nije imeo ko da zaštiti, a tako je i danas. Ubedjen sam da Izbrisani u Sloveniji reflektuju u najvećoj meri baš ovaj problem.


Dimitar Anakiev, pisac i režiser

autor filmova o izbrisanima: Rubbed Out, 2004,

i Državljan A.T., 2009, takodje je jedan od Izbrisanih,

potpisnik je koalicije za REKOM


1--Regionalna komisija za utvrdjivanje i prezentiranju činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji (REKOM)

2-Tajno brisanje 25.671 Jugoslovena iz registra stalnog bivanja R Slovenije 26.02.1992. Brisanje je izvršila vlada Lojzeta Peterleta tj. ministarstvo za unutrašnje posčove ministra Igora Bavčara.

3- „Čefur“ takodje „čifur“--reč koja dolazi iz srpspskog „čivut“ sa pogrdnim značenjem „jevrejin“, u Sloveniji označaba sve pripadnike bivših jugoslovenskih republika dok „raus“ u frazi „Čefurji raus“ na nemačkom znači „napolje“ i ujedno pokazuje, precizno locira, svoju idejno kulturnu provenijencu u nemačkom nacizmu.

4-U statističkom kalendaru Jugoslavije iz 1988 nacija Jugoslovena broji 1 219 000 ljudi i čini 5,4% ukupne populacije.

Thursday, December 10, 2009

PODPIRAM DSFU

From: dimitar.anakiev@guest.arnes.si
Subject: DSFU
Date: 10. december 2009 18:46:01 GMT+01:00
To: dsfu.dsfu@gmail.com, dimitar.anakiev@guest.arnes.si
Cc: reziserji@googlegroups.com
Reply-To: reziserji@googlegroups.com


Podpiram DSFU,

nova društva so v ospredju dogajanja, ampak sledijo parcijalnim interesom in nemorejo doseči ne širše vizije ne celostnega pristopa do slovenskega filma. Poleg tega popolna esnafizacija slovenskega filma je nemogoča: samo dva esnafska društva (režiseri in producenti) sta
sposobna uveljaviti demokratično moč in to šele takrat ko sta se združila. Za novimi društvi ostaja vrsta problemov katere ta društva po svoji naravi ne morejo rešiti, ker sta elitistično zastavljena in se ukvarjata samo z igranim celovečernjim filmom. Pravzaprav iz teh
„društev“ imamo spet samo eno društvo, v dveh oblikah, ki se imenuje: „Društvo igranega celovečerca“. Predstavljajte si, za vsporedbo, društvo pisateljev v katerem so na dnevnem redu samo romanopisci. Kje pa so pesniki, pisci kratkih zgodb in esejisti? Kakšna bi bila slovenska literatura brez poezije, kratkih zgodb in esejistike? Točno takšen je slovenski film: spominja na francosko državo iz 17. stoletja: „L' etat c'set mois.“ Očitno so mladim nacijama potrebne
dolge forme, epopeje, da bi izrazile svojo bit. Esnafska združenja so vtoliko res „sodobna“, ker odsevajo stanje v širši družbi: rešujejo se problemi elite, problemi ostalih so ali nepomembni, ali nevidni.
Poleg tega je 50 letna tradicija DSFU vredna spoštovanja. Samo male kulture ne cenijo tradicijo. Upam, da se bo DSFU postavil na noge in se začel ukvarjati z vitalnimi problemi slovenskega filma. Če obstaja takšna potreba potem so vse težave premagljive. To je odvisno tudi od
subjektivizacije članstva, in želje članov in vodstva da se z vitalnimi problemi ukvarja. Naj spet omenim eden med njimi: dokumentarni film je pri nas pred izginotjem. Ta fundamentalna filmska zvrst je popolnoma okupirana na eni strani zaradi podrejenosti medijem na drugi strani pa zaradi podrejenosti produkciji in estetiki igranega filma. Pa še drugi očitni problemi obstajajo, katere se „celovečernji filmski esnaf“ v obeh svojih združljivih oblikah ne bo nikoli lotil.
Kar se tiče svetovne razširjenosti konecepta DSFU, zasledil sem v svetu kar nekaj „Filmmakers Association“ in mislim da se DSFU, če potrebuje svetovno opravičilo za svoje ime, zlahka skliče na ta prastari koncept.

Lp, Dimitar Anakiev

Saturday, November 7, 2009

TRST JE NAŠ in politična cenzura


Pismo objavljeno na mailing listi DSR, 07. november 2009 11:25:36 GMT+01:00










Spoštovane kolegice in kolegi,

le opozoril bi na nekaj kar smo verjetno vsi slišali: mladem slovenskem režiserju Žigi Vircu se iz tuje države politično cenzurira diplomski film "Trst je naš".
Ta mladi človek se torej na samem začetku svoje poklicne karijere srečuje s tem da mora delati "univerzalne teme" če hoče preživeti. Tudi če hočemo pustiti po strani očitnu ideološkost "demokracije" in zgodovinski revizionizem, ki spodkopuje narodove korenine in promovira fašizem kot nekaj "normalnega" protiv česa je bilo zgrešeno boriti se, ter, v isti potezi, praktično jemlje pravico tako avtorju kot njegovemu narodu na lastno zgodovino, torej če pustimo vse to postrani kot "politiko" in sprejmemo vsiljeno "apolitičnost" (torej, da nimamo svojih lastnih stališč, ter da drugi razmišljajo namesto nas), kar v biti ni "apolitičnost" temveč političnost par excellance, če vse to suženjsko sprejmemo, ostaja še temeljna pravica avtorske svobode kot baje temeljna vrednota demokracije.

Pri tem se mi ne zdi pomembno, ali je avtor s tem filmom bil na "pravi strani" resnice, bolj pomembno se mi zdi, da avtor in njegovi zagovorniki morajo pojasnjevati, kaj je avtor s tem filmom mislili povedati, se opravičevati samo zaradi izbira tematike (sic!)--torej sprejeti "nadavtoritito" po kateri se moramo ravnati. Nikoga, ki bi branil avtorsko svobodo per se, kot baje temeljno vrednoto zapisano v vseh listinah in političnih programih pri nas in povsod.

Zadnje čase smo bili priče politične cenzure v filmskem ustvarjanju na lokalnem nivoju, zdaj, po naključju lahko vidimo širšo razsežnost tega problema kot tudi to, da se je problem politične cenzure groteskno, grobo in nedvomno pokazal kot strukturalni problem.

Včasih so društva pisatelja bila znana po tem, da so opozarjala družbo na nedemokratične družbene pojave, predvsem pa na politično cenzuro svobode umetniškega izražanja. Društva pisatelja so bila humanistična zavest družbe. Ne vem ali lahko tudi DSR prestopi prag "apolitičnosti" in spregovori o praksi politične cenzure, ki v filmu obstaja na kompleksan način (nepojasnjen in nerazkrit) v razsežnosti, ki prestopi meje državnega financiranja.

Lp,
Dimitar Anakiev

Saturday, October 3, 2009

AVTORSKA ODGOVORNOST


Snemanje filma Slovenija moja dežela. Z leve proti desni: Dimitar Anakiev, Jovica Krstić (snemalec), Uroš Knez (boomer). Ekipa mala ali odabrana.









V tem postu obljavljam dva pisma objavljena na mailing listi Društva slovenskih režisera tekom 12. Festivala slovenskega filma kot podpora stališču koleg. Tema je pa podobna: pravice avtorjev. Pravice izhajajo iz odgovornosti. Čeprav današnja družba odgovornost reducira le na materijalno odgovornost (katere nosilci so v filmskem svetu producenti), avtorska odgovornost je v biti bistveno širša in obsega tudi družbeno odgovornost--odgovornost do bistvenih vprašanj družbe in človeštva.

-----------------
03.10.2009

Podpiram stališče kolega Jožeta Pogačnika. Ne berem časopise te dni, ker sem v montaži, ampak problem ni nov in smo že prej diskutirali mesto avtorjev v novih okoliščinah in tudi to ali je FS le "umesnik" in moderator nove totalitarne ideologije--ideologije trga -- ki
favorizira producente, avtorjem pa namenja vlogo navadnega, kontroliranega delavca. Mislim, da so rezultati avtorskega dela in osebne odgovornosti avtorjev vidni tudi na tem FSF (odgovornost ne samo do denarja /beri: oblasti/--kar izpostavljajo razni botri kot edino odgovornost--, ampak tudi do družbe in odprtih družbenih vprašanj), in je nerazumljivo neargumentirano jih diskvlificirati.
Upam, da smo režiserji zmožni iti čez umetne politične delitve in stati skupaj za obrambo svojih interesov, za katere se drznem napisati, da so tudi interesi humanosti kot takšne, interesi umetnosti. Prej ali slej se moramo osloboditi političnega suženjstva
in stati skupaj, ker to narekuju zavest o misiji tega dela in tudi logika družbenih odnosov. Druge poti kot stati skupaj spoh ni.

Lep pozdrav vsem,
Dimitar Anakiev
------------------------------

01.10.2009

Maja, jaz te močno podpiram. Selekcijo Jožeta Dolmarka tiščijo tudi drugi problemi, ki verjetno presegajo njegov "latinski šarm" in iz njega izhajajoče kriterije na katere je kot kaže FSF obsojen za vse večne čase.
Gre za verjetno nepodpisani "politični dizajn" festivala pri katerem za "dizajnere" tudi v demokraciji obstajajo tabu teme. Tako je iz 12. festivala popolnoma izključem moj film POSLEDNJI ŽILNIK -- Žilnik je sicer že vajen življenja po različnih bunkerjih. Morda hočejo nadaljevati to prakso. To da danes obstajajo bunkerji pokaže da totalitarna mislenost v tem prostoru še živi. Jaz sem sicer obupal izkati podporo na tem forumu tudi za popolnoma navadne in samoumevne stvari, ampak to da nekdo sebi dovoljuje pravico izključevanja vsebin iz festivala ( tako "A", kot "B") je čez vsak dober okus. S tem nisem toliko
prizadet jaz osebno, temveč zdrava pamet in kulturni standard slovenskega filma, če kaj takega obstaja.

Lp, Dimitar Anakiev

Wednesday, August 12, 2009

BARBAROGENIE IZ LATVIE

National Film Centre of Latvia is under the threat of reorganization
12 AUGUST 2009
By Daira Abolina
The financial crisis in Latvia has triggered a chain of reorganization of cultural institutions that threatens the existence of the National Film Centre of Latvia (NFC) as an independent establishment.

NFC (www.nfc.lv) was established in 1991 as a state budget institution and formed after a model of similar European institutions. It is the only state source of funding for the Latvian film industry, supporting the development and competitiveness of Latvian films as well as promoting the participation of Latvia in European support programmes of audiovisual field (MEDIA and Eurimages) and performing other vitally important industry's functions.

Several European film industry organizations have already expressed their disapproval of a proposed restructuring the National Film Centre of Latvia into a department of the Ministry of Culture. Opponents fear it would no longer be politically independent.

In the bulletin, released by the managing director of NFC Ilze Gailite-Holmberga on August 10, the European Film Agency Directors' (EFADs) network writes: "The closing of the National Film Centre would most probably have a negative influence on the co-operation platform Baltic Films; as well as severely affect the Baltic Sea Documentary Forum, a brilliant initiative of National Film Centre, as the event could not further benefit from European Union MEDIA programme support."

The head of the Association of Slovene Film Workers Igor Korsic stated, "I am convinced that it is of utmost importance that we react most vigorously to the first liquidation of a film institute in the EU. It is clear that a film institute is a crucial instrument for most countries to preserve their film culture. .. Even if our protests probably will not save Latvia, we must strenghten our forces of solidarity against such barbaric tendencies. They are aimed at weakening our multicultural Europe." Support has also been received from the Lithuanian Association of Independent Producers and Austrian Film Institute.

Latvian film professionals have prepared a supporting plan of action. On August 12, an impromptu film set will be created in the centre of Riga outside the Ministry of Culture during the the next discussions between Latvian film institutions and the Minister of Culture Ints Dalderis. The majority of the leading Latvian filmmakers have confirmed their participation in the action, including Laila Pakalnina, Antra Cilinska, Reinis Kalnaellis, Laima Zurgina, and Gints Berzins.

The state funding of Latvian film industry for 2009 has been reduced for more than 44% in comparison with 2008. As a result, not a single new feature went into production this year with the financial support of the state. The situation in documentary and short fiction genres is not as critical because of comparatively lower financial expenditures.



In 2008 Latvian films participated in 165 international film festivals in 44 countries and collected 16 awards worldwide




Nerina T.Kocjancic
Vodja promocije in trženja
Head of Promotion & Sales

Filmski sklad R Slovenije-js
Slovenian Film Fund
Miklosiceva 38
1000 Ljubljana
SLOVENIA
Tel:+386 1 2343 214

www.film-sklad.si

Friday, July 31, 2009

DA LI JE ŽILNIK LUD? (2)


Foto: Jovica Krstić, 2007














LALICEVA TVRDNJA O EXITOVOM ULOGU OD 20.000 EVRA JE NEISTINITA

Na ovom mestu smo 6. jula skrenuli pažnju javnosti da pojedini politički funkcioneri kreću u redizajniranje kulturne politike Novog Sada, kao i metodologije distribucije budžetskih sredstava, na način protivan kako savremenoj evropskoj kulturnoj praksi, tako i potrebama i tradicijama Novog Sada.
Jednostavno rečeno, upozorili smo naše čelnike da se raspitaju u prijateljskim i kulturno razvijenim gradovima, kakva je na primer Budimpešta ili Beč, da li tamo ima tendencija da se veći deo budžetskih sredstava i kulturnih institucija stavi pod ingerenciju, na primer, Pepsi Siget, muzičkog festivala u Budimpesti, ili Donau Insel, muzičkog festivala u Beču – koji su po programu, izvodjačima, broju publika pa čak i pivarama sponzorima, veoma slični našem Exitu, naročito iz poslednjih nekoliko godina.
Upozorili smo, da bi izražavanje takvih namera, u pomenutim gradovima, izazvalo daleko ozbiljnije i burnije proteste, nego što je ovaj nas skromni skup. I da bi se postavilo pitanje odgovornosti, u parlamentima i drugim političkim forumima, ukoliko bi se pomenute ideje nametale.
U tom smislu sugerišemo našim kreatorima kulturne politike, da izvrše proveru svojih originalnih ideja, a dostavićemo im kontakte sa sektorima za kulturu u Budimpešti, Beču, Berlinu, Pragu, Ljubljani, Frankfurtu, Roterdamu i drugim gradovima, u kojima često pokazujemo naše radove – kako ja, kao filmski scenarista i reditelj, tako i Kuda org., koji orginizuje izložbe, prezentacije i medjunarodne simpozijume o novosadskoj kulturnoj sceni.
Na naše skretanje pažnje, da se razmisli i argumentovano porazgovara, javio se gospodin Lalić, otvorenim pismom meni, u Dnevniku. To ste svi pročitali.
Serijom uvreda, insinuacija i diskvalifikacija, prenebregavajući čak i fakta da sam od početka ne samo podrzavao Exit, nego o njegovoj emancipatorskoj ulozi da sam napravio sa saradnicima i dva filma – Exit Ujutro i Petrovaradinsko pleme, gospodin Lalić me je proglasio mrziteljem Exita, koji je povrh svega još i nezahvalan, jer, kako Lalić kaze “Exit je pre par godina pomogao vas poslednji film Kenedi se ženi, sa 20.ooo evra."
U odgovoru na Lalićevu paskvilu, rekao sam da je ta tvrdnja eklatantna neistina i da ću to dokazati. A da će se i gospodinu Laliću, razume se, dati prilika da pokaže dokumente da je Exit ulozio novac u taj film.
Ovde prilazem dokaze da je Lalićeva tvrdnja neistinita.

1. Finansijski izvestaj Terra filma, poslat Pokrajinskom sekretarijatu za kulturu AP Vojvodine, o realizaciji filma Kenedi se ženi. (broj 57-13/06-07, poziv na broj Sekretarijata 106-431-02844/2005-02) od 27.o6.2008 godine
U tom se izveštaju nalaze podatci da je budžetskim sredstviuma, na konkursu, taj film podrzao Sekretarijat, o čemu postoje i ugovori sa Sekretarijatom od 18.04.2006 i 16.11.2006, broj 106-451-02844/2005-2 i 106-451-02844/2005-2, dakle da je film iz budžeta podržan sa ukupnim zbirnim iznosom, od 2.650.ooo dinara , što je po ondašnjem kursu iznosilo 33.540 evra.

2. Terra film je dalje, po finansijskim dokumentima, ulagala sopstvena sredstva i sredstva koproducenta Jet Co., te je konačna cena filma 3.506.319,79 dinara.
3. Deo autora pomenutog filma (reditelj, scenarista i drugi) nisu primili honorar, te je ugovorima precizirano da se i oni smatraju ulagačima, odnosno suvlasnicima filma.
Ni u jednom dokumentu delovodnog protokola Terre filma, nema ni traga od ugovora sa Exitom, u vezi nastanka tog filma, kao što ni u jednom dokumentu iz banke nema ni traga o uplati, ne 20.000 evra nego ni 20. evra od strane Exita.

Organizatorima ove javne tribine ostavljam u dokumentaciju, sluzbene dokumente Terra filma, pod brojem 57-13/o6-07,veza 51-2/o5 –o6, koje prati kompletna finasijska dokumentacija, sa svim primanjima i isplatama, teska oko 20 kilograma, koja je takodje slobodna za pregled svima zainteresovanima. A nalazi se u po jednom primerku u Terra filmu, Futoska 66 i Sekretarijatu za kulturu APV, Pupinov bulevar 6.

Dokumentacija o utrošku budžetskih sredstva za kulturne ili turističke svrhe, još nije po važećim zakonima u Srbiji proglasena za državnu tajnu, tako da svako mistifikovanje tog pitanja predstavlja manipulaciju iza koje se kriju interesi zataškavanja ili prekomernih ličnih primanja ili finansijskih porekršaja.

Sa zanimanjem očekujem uvid u dokumente Exita kojima se dokazuje Lalićeva tvrdnja da je Exit ulozio u film 20.ooo evra.


Novi Sad, 30.juli 2009.

PS. Odgovor na javno pismo koje se pominje u gornjem tekstu:

ODGOVOR ŽELIMIRA ŽILNIKA NA OTVORENO PISMO IVANA M. LALIĆA

“Dragi naš Laliću, najuspešniji umetniče, menadžeru i trostruki direktoru!

Nemojte, molim Vas, da dozvolite da Vas opterećuju moje godine, moj jed, zavist i sujeta, kako mi pišete i gubite svoje dragoceno vreme. Pa Vi donosite Novom Sadu, ne znate baš tačno, dal’ deset, dal’ dvadeset miliona evra! Sjajno Laliću! Kako da Vam ja, sujetan i star, ne zavidim? Bog me kažnjava jedom koji me nagriza, baš ste to lepo napisali…

Međutim, pristojno bi bilo od Vas, koji ne uspevate da izbrojite milione koje nam donosite, da prestanete da se prenemažete i frazirate. Da jednostavno počnete da podnosite uredno, u skladu sa pozitivnim zakonima, izveštaje i o tim zaradama kojima se busate u prsa, jer se po zakonu na zarade plaća porez, ali, još važnije, da prestanete da skrivate cifre milionskih dotacija, zahvaćenih iz budžeta i iz javnih preduzeća, što dobijate od Grada i Pokrajine za mnogobrojne firme i poduhvate koje vodite, a koje tako organizujete da se davanjima iz džepova poreskih obeveznika zameće trag. Pa se ne zna da li Vi, odnosno ’Egzit’, odnosno ’Sinema siti’, odnosno Sterijino pozorje, dobija, uzima ili daje. Ono što je svakako vidljivo, da poslednjih deset godina u stavci “prihodi Grada i Pokrajine” nismo videli ni jednu cifru dobijenu od firmi koje Vi vodite, ali su u stavkama dotacije iz budžeta , vanredne dotacije, specijalna sredstva, itekako često navođene cifre za vaše poduhvate. Ništa drugo do, kako to zovem SRPSKA KOMERCIJALNA KULTURNA LAŽ. Jer, pored veštog “čišćenja budžeta” za šta ste specijalista, Vi biste morali da usavršite bar neku metodologiju podnošenja izveštaja i računa, koja se traži baš na svetskim katedrama koje podučavaju o kulturnom menadžmentu i kulturnoj industriji. Možda niste pažljivo slušali te lekcije Vašeg profesora Dragana Klaića, a on i ja, na svetskim univerzitetima, često zajedno držimo seminare na tu temu. Jer, kada se taj segment biznisa neuredno i nezakonito vodi, kulturni menadžment metastazira u manipulaciju i kriminal.

Eklatantan primer, za ovo što kažem je notorna neistina koju navodite u vašem dušebrižničkom pismu meni. Vi kažete: ’Egzit je pre par godina pomogao vaš poslednji igrani film ’Kenedi se ženi’ sa 20.000 evra.’

Ja sam premijeru tog filma imao 20.juna 2007. godine u Beogradu. O tome je opširno izvestila štampa. Pozivam Vas, da pred bilo kojim javnim skupom, u zemlji ili inostranstvu, izađemo sa svim finansijskim dokumentima u vezi pripreme, snimanja, montiranja i premijernog pokazivanja tog filma. Ja ću doneti sve , zaključno sa 21. junom, dakle i troškove premijere: ugovore i izvode iz banke koji pokazuju kako, kad i za koji novac je taj film napravljen od strane producenata ’Terra filma’ i ’Jet Company’. Vi donesite finansijske dokumente ’Egzita’, kojima ćete dokazati da je ’Egzit’ finansirao nastanak tog filma sa 20.000 evra. Ako pred tim javnim skupom dokažete ’Egzitovo’ učešće u nastanku filma, ne od dvadeset hiljada, nego od dvadeset evra, vodim ceo skup na večeru, a sebe obavezujem da ću se od tada potpisivati ’Žilnik, Lalićev Dužnik’. Ako, međutim dokumenti pokažu da smo film uradili i premijerno pokazali nemajući apsolutno nikakve finansijske veze sa Vama i ’Egzitom’, dopustićete da Vam se od toda obraćam kao ’Laliću, Lažove’. Hajde da ukrstimo papire! Predlažem javni skup 13.jula, drugog dana, posle završetka ’Egzita’, taman kada predate u banku zarađenih dvadeset miliona evra i oslobodite se briga.
Uozbiljite se Laliću, niste više junoša. Gledao sam komade koje ste napisali, ’Cuba Libre’ i ’U plamenu strasti’. Niste bez talenta. Ali bi trebalo više da radite na sebi, da Vam taj talenat ne iščili. Umetniku, piscu i kada je u krizi, ne koristi galama, hvatanje za rukave poznatih imena, političara, licitiranje Šerbedžijom, Igi Popom, Darkom Rundekom...To neka rade fanovi.

Mi koji pišemo scenarija i drame, koji pravimo predstave i filmove,treba da slušamo pulsiranje života, a ne raštimovane fanfare na provincijskom crvenom tepihu, kako ste, ne bi li obmanuli prostotu, a za krupne budžetske novce – neki mediji su rekli sedamsto hiljada evra, drugi milion i sto, kako ste, dakle, trošeći te novce činodejstvovali u organizovanju Filmskog festivala Srbije 2007. godine. Osvrnite se na to, iskreno. Pogledajte se u ogledalo. Ja Vam zavidim, mislite. A ja bih se, da sam na vašem mestu, pokrio ušima, kako naš narod kaže. Mnogo ste galame, talambasanja i lupetanja emitovali poslednjih godina. Kad se setim samo one nepojamne gluposti, kada ste izjavili da će novosadski filmski festival prešišati Kanski. Bila bi takva izjava simpatično blesava, da sve te vaše promaje ne plaća poreski obveznik. U isto vreme, vaše uspešne firme nikako da izbroje kolko su zaradile, pa da uplate po nešto u budžet...

Vidite, te su teme bile u centru debate koju smo vodili pod naslovom „Potemkinov Novi Sad“.
Skrenuli smo pažnju gradonačelniku Pavličiću i drugim političarima, da kulturna politika koju vode, monopolizacija i neodgovornost korisnika budžeta, pre odgovara azijskim despotijama iz bivših vremena, nego evropskim standardima, u ime kojih su dobili izbore.
Ne jedim se, ne brinite. Nestrpljivo čekam dijalog pred svedocima.”

Želimir Žilnik

KULTURA vs. POLITIKA


Foto: Tijana Savkov

Dijalog i sukob kulture i politike u Novom Sadu pomenut u postu Da li je Žilnik lud? nastavio se i ovih dana pa prenosim zanimljiva Žilnikova porodjena preneta iz eNovina.


Želimir Žilnik: političari sebe smatraju kompetentnima da ocenjuju rad i doprinos pojedinih institucija, dok je njihova stručnost za posao koji obavljaju sumnjiva.
“Zašto mi iz kulture ne bi predložili da menjamo naše političare? Nisu oni uspešniji u politici, nego što smo mi neuspešni u umetnosti”..."ja bih svakom političaru izašao na dijalog da mi kaže šta je lično uradio za kulturu Novog Sada..."
Političari predlažu kulturi festivalsko-uvoznički princip po kome se teži takozvanoj ugostiteljskoj kulturi - -Žilnik je uporedio kulturnu politiku koja se primenjuje u inostranstvu sa onom koja se primenjuje u našoj zemlji. Kao primer je naveo značajne festivale u Budimpešti i Beču, i istakao kako Pepsi Siget ili Donau Insel, koji su po prirodi i strukturi veoma slični Exitu, nemaju tendenciju da se veći deo budžetskih sredstava i kulturnih institucija stavi pod njihovu nadležnost.
“Naši političari su tako 'vešti' kad uhvate Stinga na proputovanju, i kažu da je on bolji od bilo kog novosadskog benda! Kako će se oni sad uporediti sa političarima: od Putina do Čavesa, od Sarkozija do Baraka Obame. Hajde da uporedimo njihovu veštinu, njihovu inteligenciju, njihovu spretnost govora. Moji se filmovi upoređuju sa svim drugim filmovima. I ne bivaju inferiorni”, rekao je Žilnik.
PS. a tu je i zapis iz novosadskog Dnevnika:
На страницама нашег листа недавно је покренута полемика између Ивана М.Лалића и редитеља Желимира Жилника. Лалићеве тврдње да је “Егзит” финансирао филм “Кенеди се жени” приказан на фестивалу “Синема сити”, Жилник је још раније демантовао, а јуче је на трибини, како је рекао, “приложио доказе да је Лалићева тврдња неистинита”.
Према тим доказима, Покрајински секретаријат за културу је тај филм финасирао с 33.540 евра, док никаквог трага од уговора са Егзитом “у вези настанка тог филма, као што ни у једном документу из банке нема ни трага о уплати не 20.000 евра, него ни 20 евра од стране Егзита”, како је навео Жилник, додајући да са занимањем очекује увид у документе Егзита којима се доказује Лалићева тврдња да је Егзит уложио у филм 20.000 евра.
- У торби имам још масу докумената, јер сам из Министарства културе Србије и од повереника за јавне информације добио комплетну документацију о финансирању Филмског фестивала Србије 2007, када је приказан филм “Кенеди се жени” - напоменуо је Желимир Жилник. - Буџетска средства уложена у тај фестивал су преко милион евра. Потписе о давању тих буџетских средстава је на документе ставио Бојан Пајтић, адвокатица Маја Гојковић, и министар за културу Воја Брајовић, али нема никаквог ни потписа ни документа да је Егзит уложио један динар. Обрнуто, из докумената се види да је Егзит корисник тих буџетских средстава као учесник у менаџменту појединих сегмената тог фестивала. Никаквог Егзитовог улагања у филм нема.
Филмски фестивали у региону, далеко бољи и афирмисанији организују се са мањим буџетским средствима, указао је Жилник, помињући оне у Београду, Сарајеву, Мотовуну... Новосадски филмски фестивал те године коштао је колико 35 улога буџетских средстава у филм “Кенеди се жени” израчунао је Жилник, сматрајући да би било рационалније да се десетинама и стотинама младих који су завршили академију омогући да снимају филмове и да се тако створи атмосфера да Нови Сад и наша покрајина на мапи филма добију запажено и достојанствено место. Наш културни потенцијал, огроман број младих људи онемогућује се да изађе на јавну сцену, а, запитао се Жилник, шта се даје као замена за то? Ватромети уз празна таламбасања.
- Упозорили смо наше челнике да се распитају у пријатељским и културно развијеним градовима, каква је на пример Будимпешта или Беч, да ли тамо има тенденција да се већи део буџетских средстава и културних институција стави под ингеренцију, на пример Пепси Сигет музичког фестивала у Будимпешти, или Донау Инсела, музичког фестивала веома сличних нашем Егзиту, нарочито из последњих неколико година. Упозорили смо да би изражавање таквих намера, у поменутим градовима, изазвало далеко озбиљније и бурније протесте, него што је овај наш скромни скуп. И да би се поставило питање одговорности, у парламентима и другим политичким форумима, уколико би се поменуте идеје наметале. У том смислу сугеришемо нашим креаторима културне политике да провере своје оригиналне идеје, а доставићемо им контакте са секторима за културу у Будимпешти, Бечу, Берлину, Прагу, Љубљани, Франкфурту, Ротердаму и другим градовима у којима често показујемо наше радове - навео је Жилник.